Kao praktičarka tjelesno orijentirane terapije stvorila sam za sebe svakodnevnu praksu koja me uzemljuje, nježno suočava s mojim ograničenjima, otvara prema kontaktu i drži moje srce mekanim. I to je upravo sve ono što mi je bitno u radu s drugima. Kontakt koji otvara i otapa. Moja nit vodilja je susresti se s osobom preko puta sebe, gledati u stvari koje često nisu ugodne, osjećati ih, čuti. Prisutan, suosjećajan i prihvaćajuć kontakt je ono što je za mene najljekovitije. Što se lijepo nadovezuje na meni najdražu i jednostavniju izreku vezano uz iscjeljenje - Iscjeljenje je dobiti drugačije iskustvo od onoga što je napravilo povredu.